15/06/2026
Posljednjih dana kod mene je bilo pomalo zagužvano. Posao, obveze, rokovi, telefoni koji zvone bez prestanka i dani koji nekako pobignu prije nego što stignem napraviti sve što sam zamislila.
Ali kako to uvik biva, kužina me vrati na misto di sam najsritnija.
U subotu na blagdan Svetog Ante su me dočekali mali kokotići.
Nekada su bili ponos svakog dvorišta i gotovo da nije bilo kuće na otoku bez nekoliko kokoši i jednog glasnog pivca koji je bio uvjeren da se cili svit okreće upravo oko njega. Pivci nisu bili svakodnevni ručak. Čuvali su se za nedilju, blagdan ili za gosta kojemu se željelo pokazati poštovanje.
Zanimljivo je kako su upravo oni danas ponovno pronašli svoje mjesto u vrhunskoj gastronomiji. Ono što je nekada bilo jednostavno seosko jelo, danas je delikatesa koju chefovi diljem svijeta pripremaju s posebnom pažnjom. Mlado meso, nježna struktura i bogat okus čine ih idealnima za moderne tehnike kuhanja koje poštuju namirnicu.
Moji su danas najprije odmarali u marinadi od domaćeg česana, otočkog bilja i maslinovog ulja. Potom su polako kuhani sous vide na 75 °C, dovoljno dugo da ostanu nevjerojatno sočni, a zatim kratko zapečeni kako bi kožica dobila onu zlatnu, hrskavu koricu kojoj je teško odolit.
Uz njih nije došao nikakav komplicirani prilog.
Došao je krumpir.
Mladi krumpir, najprije lagano prokuhan, zatim nježno zgnječen pa pečen na mješavini maslaca i maslinovog ulja. Na kraju su mu društvo pravili cvitovi kadulje čiji je miris ispunio cilu kužinu onom iskrenom elegancijom prirode u lipnju.
Tu je bio i ukiseljeni koromač, a bome I krčki motar.
Za mene je koromač okus Mediterana. Miris kamenjara nakon kiše, bure koja prolazi kroz suhozide... Njegova svježina i blaga nota anisa savršeno su povezale bogatstvo mesa i maslaca. A motar, to je zdrav otočki prkos kojeg se ne zaobilazi.
A onda malo igre.
Bisquit od blitve iz vrta. One iste blitve koju su naše none kuhale gotovo svakoga dana, a koju danas s veseljem pretvaramo u nešto sasvim novo.
Uz njega mousse od mrkve, mousse od koromača, gel od poriluka, perlice limuna koje pucaju pod zubima poput sitnih morskih valova, prah od crne masline, ružičasti papar i nekoliko kapi ulja od rikule.
I taman kad pomislite da je priča završena, na pjat prije svih stižu marelice punjene sirom iz ulja.
Možda djeluju kao neočekivan gost, ali upravo su one zalogaj koji započinje cilu priču. Slatkoća marelice, škripavost i slanoća sira i punoća maslinovog ulja podsjećaju na ljeto spremljeno u staklenku. Na dane kada su se plodovi sušili na suncu, kada se ništa nije bacalo i kada je svaka namirnica imala svoju svrhu.
One su mali podsjetnik da gastronomija nije samo tehnika.
Ona je sjećanje.
Kad pogledam ove pjate, vidim puno više od hrane.
Vidim maslinike okupane suncem.
Vidim vrt iza kuće.
Vidim suhozide koji prkose vrimenu.
Vidim koromač koji raste uz put, blitvu ubranu rano ujutro i mladi krumpir iz zemlje koja hrani generacije.
I tada shvatim da možda najvrjedniji sastojak nije ni kokotić, ni koromač, ni marelica.
Najvrjednija je priča.
Jer hrana nahrani tijelo.
Ali priča nahrani dušu.
A na otoku se oduvik kuhalo upravo tako.
Neću zaobići ni Njega i vridne ruke koje plodove orahovog stabla pretvaraju u čudesan liker❤️
Hvala Lareto Food na divnim pivcima, siru, , prahu od crnih maslina, limunovim perlicama, svilenom vrhnju za šlag i kuhanje, hvala na mogućnosti da uz vrhunske namirnice ispričam kroz pjate jednu ovakvu priču❤️
Vino: Maestral , divan ljetni pjenušac od Katunar Estate Winery ❤️
