Mala od Kužine

Call Website

Mala od Kužine Zaljubljena u Jadran, začine i život “pomalo”
Kvarner mi je dom, Krk srce, a kuhinja – moje kraljevstvo!

Dobro došli u moju kužinu – ovdje se kuha s osmijehom i malo soli s Krka! 🧂❤️
Pomalo by Mala od Kužine ☀️🤌❤️
Private Chef

Priča o namirnicama: Spoj tradicije, ponosa i kulinarskog teatra😊Iza svakog pravog otočkog pjata stoji priča o podrijetl...
29/10/2026

Priča o namirnicama: Spoj tradicije, ponosa i kulinarskog teatra😊
Iza svakog pravog otočkog pjata stoji priča o podrijetlu, poštovanju i običajima koji se prenose generacijama. Svaki sastojak u ovom jelu donosi svoju povijest, a njihovo spajanje u vrime bure prava je kulinarska poezija začinjena s malo otočkog dišpeta i humora.

Ziti...Pašta koja zahtijeva ritual (i dramu)🤌

Ziti nisu samo obična pašta, oni su dio obiteljske tradicije. U talijanskoj kulturi, ziti su povijesno bili pašta za svadbe i svečane prigode. Zbog svoje dužine i cjevastog oblika, ziti su jedina pašta koja se tradicionalno smije i mora lomiti rukama prije kuhanja. Taj čin lomljenja ima gotovo ritualni karakter va kužini. Naravno, ako vas netko iz Italije vidi kako lomite paštu, past će u nesvist brže nego naša nona kad čuje da je netko kupio kupovnu šalšu. Ali bez brige, slomljeni rubovi zato savršeno zadržavaju komadiće tikve i dagnji, pa se drama na kraju isplati.

Prokljanske dagnje : Kraljice iz koraljnih dubina

Prokljanski zaljev misto di se mišaju slatka voda i čisto more, stvarajući savršen ekosustav. Naše velike koraljne dagnje nisu obične školjke, toliko su mesnate i bogate da u usporedbi s njima one kupovne iz supermarketa izgledaju kao da su na strogoj dijeti ili više na ocvirak liče. Kad sam ih otvorila na vatri, ispustile su dragocjeno more, slani toć koji je toliko intenzivan da vam se čini da ste popili gutljaj čistog Jadrana (ali na onaj dobar, gurmanski način).

Tikva, šafran i maslac

Pire od tikve donosi zemljanu slatkoću i baršunastu teksturu koja ublažava divljinu mora. No, prava čarolija nastaje kada se njezina zlatna boja spoji sa šafranom, najskupljim začinom na svijetu, a moj je direk iz Irana. Šafran jelu daje profinjenu, orijentalnu notu. S obzirom na cijenu grama šafrana, s njim rukujte opreznije nego s mirazom ili s ključevima obiteljskog maslinika. Kada toj kombinaciji dodate kockicu maslaca, stvara se emulzija koja nije samo umak, već svilenkasti plašt koji obavija slomljene komadiće zitija i liči sve rane koje bura nanosi😁

Žlahtina, peršin i česan– Duh otoka (i obrana od zlih jezika)

Vrbnička žlahtina, autohtona otočka sorta, savršen je partner ovom jelu. Njezina nježna kiselina prodire kroz slatkoću tikve i maslaca. Pravilo je jasno: pola čaše ide va padelu, a ostatak va kuhara da lakše podnese refule bure🤌😄.
Česan na domaćem maslinovom ulju daje onaj prepoznatljivi, topli mediteranski potpis. Količinu prilagodite sami,ovisno o tome planirate li nakon ručka druženje ili samo želite biti sigurni da vas nitko, pa ni susjedi, neće gnjaviti barem dva dana.

I to vam je ljudi moji moj današnji obid. Protrčala sam po Italiji i Boduliji, skoknula do Irana, al i dalje gledam va valove ki se pjene i ovega divnega našega Susida i njegove kumpanije...Cres, Rab i Lošinj boja suton najlipšim bojama❤️

Moja krčka jesen na pjatu: Tradicija u modernom ruhu (i jedan savršeni gastro twist!)Nekada je kulinarska priča našeg ot...
28/10/2026

Moja krčka jesen na pjatu: Tradicija u modernom ruhu (i jedan savršeni gastro twist!)

Nekada je kulinarska priča našeg otoka u kasnu jesen bila jednostavna, težačka i nadasve utješna. Kad bi bura prvi put pošteno zapuhala, u velikim padelama na špaheru krčkih kuća lagano bi se krčkala domaća svinjetina s kiselim kapuzom. Unutra bi se našla pokoja kapula, pokoji krumpir, sve iz vrtova, skromno, a moćno. Jelo koje te nahrani, ugrije i vrati u život nakon dugog dana u polju ili masliniku.
Ali danas? Danas sam u ovoj krčkoj milini odlučila uzeti te iste, svete tradicijske okuse i odvesti ih na putovanje oko svijeta, ravno čak i u visoku gastronomiju. Nastalo je pravo čudo!

Kada se otočka tradicija susretne s francuskim klasikom i modernim 'fast foodom'

Zadržala sam onu istu dušu jela, spoj svinje, kapuza, kapule i krumpira, ali sam svakoj komponenti dala potpuno novi život i teksturu. Rezultat? Čista gastro poezija.
⭐️Grill klasik u punom sjaju: Umjesto kuhanja, sočna svinjska vratina otišla je na grill. Dobila je onu savršenu, lagano dimljenu vanjsku koricu, a iznutra ostala nevjerojatno mekana i sočna. Pravi muški, roštiljski klasik koji miriše na druženje.
⭐️Francuska elegancija (Bešamel): Kako povezati kiselost kupusa i robusnost vratine? Ubacila sam francuski klasik, svilenkasti, kremasti bešamel umak s dosta muškatnog oraščića. On je cijelom jelu dao finu, gospodsku notu i savršeno ublažio divlje otočke okuse.
⭐️Otočka kapula u novom ruhu: Umjesto da je dinstam na početku, ljutika je išla na prženje. Pržena ljutika zadržava svoju slatkoću, karamelizira se i postaje pikantni, slatki bombon.
⭐️Krumpir s 'fast food' stavom: Zaboravite klasični restani ili kuhani krumpir. Danas sam ga narezala na tanke, elegantne julienne trakice i ispekla do maksimalne hrskavosti. To je onaj prepoznatljivi, zarazni element moderne ulične hrane koji daje savršen kontrast mekom mesu.
⭐️Sidro tradicije: I naravno, baza svega, dinstani kiseli kapuz na panceti. On je tu da podsjeti odakle smo krenuli. Njegova kiselina i slanoća savršeno sijeku bogatstvo bešamela i masnoću vratine.

Presuda: Ovo je čisti hedonizam🤌

Dok sjedim na terasi, gledam u modro more u suton, slušam kako u daljini berači maslina završavaju svoj dan, hvatam vilicom malo svega: komadić grill vratine, hrskavi julienne krumpir, trakicu pečene ljutike, sve to uronjeno u bešamel i podloženo kiselim kapuzom.

Ljudi moji, ovo nije samo jelo. Ovo je twist, ovo je čudo, ovo je čista milina. Tradicija koja poštuje prošlost, ali živi u sadašnjosti i to totalno ludoj od okusa❤️💪

Carska jesen na Kvarneru: Bečki klasik u krčkom dvoru 👑Kada kasnolistopadski povjetarac donese oštar miris mora s Velebi...
27/10/2026

Carska jesen na Kvarneru: Bečki klasik u krčkom dvoru 👑

Kada kasnolistopadski povjetarac donese oštar miris mora s Velebita, naš otok poprima tihu otmjenost. Dani su kraći, al svjetlo je zlatnije. U mom vrtu jarkoljubičasti cvjetovi bugenvilije prkosno vuku ljeto kroz jesen i krase dvor, unoseći nostalgiju dok se umotavamo u toplije džempere. ✨

Udišući ovaj zrak, pomislila sam kako bi danas ovdje uživao i sam car Franz Josef. Austrougarska elita i plemstvo sa Schönbrunna obožavali su Kvarner zbog lječilišne klime, a u nasljeđe su nam ostavili i neraskidivu kulinarsku vezu. Zato je danas na mom stolu osvanulo jelo koje spaja bečki dvor i krčku tradiciju. Kao da je stigao gost s dvora, a nudim mu najbolje od oba svijeta!

Od carskog dvora do otočkog stola
Zvijezda pjata su pohana pileća krila na bečki način. Legenda kaže da je recept stigao iz Italije, a korijene vuče iz arapskog svijeta gdje se meso ukrašavalo zlatnim listićima. Kada zlata više nije bilo, zamijenile su ga zlatno-žute krušne mrvice.

Klasiku sam udahnula dušu našeg podneblja:
⚜️ Baršunasti pire krumpir s domaćim kiselim vrhnjem za finu kremoznost.
⚜️ Mladi grašak u bogatom pilećem velouté umaku s aromatičnom kaduljom iz dvora.
⚜️ List dragoljuba koji svojom paprenom notom mijenja klasični papar.
⚜️ Cvijet bugenvilije kao vizualni pečat ovog kasnog listopada.

Neki klasici ne biraju gdje će oživjeti jer je njihova domovina čitav svijet. Bečko pohanje jednako prirodno pripada carskom dvorcu i obiteljskom stolu na otoku. To je jelo koje ne poznaje generacije – stariji ga vole zbog nostalgije, a djeca jer nema ljepšeg od hrskavog, sočnog zalogaja. 💛

Tradicija se ne čuva u knjigama, već tako da se živi, kuha i dijeli.

🔅 Zašto sam batak s krila skinula praktički s kosti i kost ostavila kao dršku? Isprobajte, pa mi sami napišite ima li razlike! 😊

Hvala na vrhunskim krušnim mrvicama! ❤️

Carska jesen na Kvarneru: Bečki klasik u zagrljaju krčkog dvorišta👑Kada kasnolistopadski povjetarac donese onaj prepozna...
27/10/2026

Carska jesen na Kvarneru: Bečki klasik u zagrljaju krčkog dvorišta👑

Kada kasnolistopadski povjetarac donese onaj prepoznatljivi, oštrar miris mora pomiješan s hladnoćom koja se spušta s Velebita, naš otok poprima neku posebnu, tihu otmjenost. Dani postaju kraći, al svjetlo je zlatnije, a naši dvorovi, iako polako parte prema zimi, još uvik čuvaju komadiće ljeta. Jedan takav komadić jutros me dočekao u vrtu... jarkoljubičasti cvijetovi bugenvilije, prkosani i divni, koji s čistom nostalgijom vuku ljeto kroz jesen, podsjećajući nas na toplinu dok se umotavamo u toplije džempere.

Gledajući je i udišući otočki svjež zrak, pomislila sam kako bi danas, da kojim slučajem prošeće našim lungomarem, u ovom danu uživao i sam car Franz Josef. Nije tajna da su austrougarska elita, carica Marija Terezija i plemstvo sa Schönbrunna obožavali Kvarner. Dok je Beč bio okovan sivilom i snijegom, oni su ovdje, u našoj blagoj klimi, pronalazili utočište, luksuz i miris soli koja iscjeljuje. No, osim arhitekture i lječilišta, ta nam je epoha ostavila u nasljeđe nešto jednako trajno i vrijedno, neraskidivu kulinarsku vezu.

Zato je danas na mom stolu osvanulo jelo koje spaja bečki dvor i krčku tradiciju. Zamislite da vam je u goste stigao netko izravno iz carske palače, a vi mu nudite najbolje od oba svijeta.
Od carskog dvora do otočkog stola
Glavna zvijezda današnjeg tanjura su pohana pileća krila na bečki način. Bečko pohanje (Wiener Schnitzel i njegove varijacije s piletinom) ima fascinantno porijeklo koje seže daleko u povijest. Iako ga vežemo uz Austriju, legenda kaže da je recept zapravo stigao iz Italije (preko slavnog Cotoletta alla Milanese), a korijene vuče još iz arapskog svijeta gdje su kuhari meso ukrašavali zlatnim listićima kako bi pokazali bogatstvo. Kada zlata više nije bilo, zamijenile su ga zlatno-žute krušne mrvice. Car Franz Josef bio je poznat po tome što je volio jednostavna, ali savršeno pripremljena jela, a hrskavo, zlatno pohano meso bilo je jedno od njih.

No, pravi šarm kuharske tradicije Krka i Kvarnera leži u tome što svakom svjetskom klasiku znamo udahnuti dušu našeg podneblja. Uz hrskava krilca, pripremila sam:
⚜️Baršunasti pire krumpir, ali obogaćen domaćim kiselim vrhnjem koje mu daje finu, kiselkastu kremoznost.
⚜️Mladi grašak, lagano kuhan u bogatom pilećem velouté umaku, prožet aromom domaće kadulje iz dvora.
⚜️List dragoljuba iz vrha vrta, postavljen na tanjur da svojom prirodnom, paprenom notom zamijeni klasični papar i podigne cijelo jelo.
⚜️Cvijet bugenvilije, koji je ponosno sjeo na tanjur kao vizualni pečat ovog kasnog listopada.

Dok sam slagala ovaj pjat, shvatila sam jednu stvar: neki klasici jednostavno ne biraju gdje će oživjeti jer je njihova domovina čitav svijet. Bečko pohanje jednako prirodno pripada carskom dvorcu kao i obiteljskom stolu na našem otoku. To je jelo koje ne poznaje generacijske granice, naprosto ga obožavaju stariji zbog nostalgije, a djeca ga jednostavno obožavaju jer nema ničeg ljepšeg od hrskavog, sočnog zalogaja koji se jede s guštom.

Ovaj topli, carski objed savršeno je zaokružio današnji prohladni otočni dan. Tradicija se ne čuva tako da se zaključa u knjige, već tako da se živi, kuha i dijeli, spajajući povijest, more i mirise domaćeg vrta.

🔅zašto sam batak s krila skinula praktički s kosti i kost ostavila kao dršku, isprobajte , pa mi sami napišite jel ima razlike😊

Hvala Dućani Birota na vrhunskim krušnim mrvicama❤️

Listopad na Krku ima posebnu vrstu tišine. Ljeto je pasalo, a sunce, iako još uvijek toplo, ima onaj meki, zlatni sjaj k...
26/10/2026

Listopad na Krku ima posebnu vrstu tišine. Ljeto je pasalo, a sunce, iako još uvijek toplo, ima onaj meki, zlatni sjaj koji dugim sjenama miluje maslinike i suhozide. Zadnji su dani mjeseca, a zrak miriše na nadolazeću buru, slanu vlagu i vodi, ako znate kamo skrenuti s uhodanih staza, na skriveno šumsko blago.
Dok većina ljudi otok povezuje isključivo s morem i kršem, nas nekoliko zaljubljenika zna da krčke šume u unutrašnjosti, oko Dobrinja ili na obroncima iznad Drage Bašćanske ili dubašljanske, u ovo doba godine kriju pravu jesensku čaroliju.
Vrganji. Kraljevi šume, kako ih s pravom zovemo, sada su u svom posljednjem, najdragocjenijem pohodu prije nego što zima potpuno zaključa prirodu.
Hodati po tepihu od vlažnog, šuškavog lišća hrasta medunca, dok se jutarnja magla polako diže s tila, poseban je ritual.
Traženje vrganja nije samo potraga za hranom; to je meditacija. Svaki pronađeni klobuk, skriven ispod smeđeg lišća, mali je dar otoka. A kad se s punom košaricom vratite u toplu kuhinju, ta se otočna čarolija seli va padelu.

Za ove zadnje dane listopada pripremila sam vam tanjur čistog jesenskog luksuza, baršunastu juhu od krčkih vrganja, obogaćenu pjenom od njihovih stapki i tek nekoliko kapi bijelog aceta (aceto bianco).
Ova juha je posveta kontrastima našeg otoka. Sama baza je gusta, zemljana i moćna, napravljena od bogatih klobuka vrganja koji donose duboki, šumski umami okus. No, kako bi tanjur dobio onu potrebnu otočnu lepršavost, stapke nismo zanemarili. Od njih sam napravila prozračnu, laganu pjenu koja sjeda na površinu juhe poput jutarnje magle nad Krčkim poljima. Na samom kraju, nekoliko kapi aceta bianco (bijelog balzamičnog octa) presijeca tu šumsku toplinu. Njegova kiselost donosi neočekivanu svježinu, poput iznenadnog, blagog povjetarca s mora koji vas trgne dok šetate šumom.
To je jelo koje grije dušu, spaja šumu i more, te savršeno zaokružuje priču o listopadu na mom otoku. Svakim zalogajem, proživljavamo ovu krčku jesen...mirnu, dostojanstvenu i beskrajno ukusnu.
Uz juhu domaća focaccia🤌😊
Jesenski pozdrav s Krka od Mala od Kužine 🍄❤️

Artičoke iz Bologne i jesenska rapsodija na pjatu🍁🍂Sve je počelo u Bologni, onoj raskošnoj, gurmanskoj "La Grassi", gdje...
26/10/2026

Artičoke iz Bologne i jesenska rapsodija na pjatu🍁🍂

Sve je počelo u Bologni, onoj raskošnoj, gurmanskoj "La Grassi", gdje se na štandovima tržnice boje i mirisi natječu tko će prije privući pogled. Među svim tim talijanskim divotama, te teške, mesnate artičoke jednostavno su me dozvale. Znala sam odmah da one putuju sa mnom doma, u moju kuhinju, kao suvenir koji se ne čuva na polici, nego se živi i slavi za stolom.

I onda je stigao ovaj divan, kasni listopadski dan. Znate onaj pravi, zreli jesenski dan kada je sunce pomalo zubato, ali još uvijek dovoljno toplo da mami van, dok miris vlažne zemlje i suhog lišća ispunjava zrak.

Provela sam sate u vrtu, ruku punih zemlje, završavajući zadnje velike radove prije nego što priroda utone u zimski san. Sređivanje gredica, čišćenje, priprema tla... onaj umor koji te u isto vrijeme i iscrpi i nevjerojatno ispuni mirom.
Dok se dan polako gasio, a sjene u vrtu postajale sve duže, trebalo je zaokružiti ovu jesensku priču.

Ušla sam u kuću, još uvijek pod dojmom mirisa vrta, i izvadila njih ...zvijezde dana, moje bolonjske artičoke. Pridružile su im se naše domaće patate, malo bilog vina, kapula i luk, ruzmarin i bosiljak, salsiccia ,pa malo pomidora. Kuhinja je u trenu postala pozornica za pravu gastronomsku čaroliju.

Čišćenje artičoka je ritual. Skidanje onih tvrdih, vanjskih listova je poput ljuštenja slojeva dana koji je iza nas, sve dok ne dođeš do onog najnježnijeg, najslađeg srca. Prstohvat soli, malo domaćeg maslinovog ulja koje je povezalo bolonjsku otmjenost i našu tradiciju. Dok su se artičoke lagano pirjale s patatima, kućom se razlio miris koji je u trenu izbrisao sav umor od cjelodnevnog rada.

Kada je pjat stigao na stol, bio je to čisti trijumf jeseni. Spoj robusnih, a opet tako profinjenih artičoka i mekanih, zlatnih patata savršeno je oslikao ovaj dan pun rada, truda, ali okrunjen čistom divotom i užitkom. Savršen završetak jednog bogatog, toplog listopadskog dana.

Pričat ću vam...🍄😊...uživajte🤌
25/10/2026

Pričat ću vam...🍄😊...uživajte🤌

Address

Krk

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Mala od Kužine posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Shortcuts

Share