18/06/2026
🌿 Umjetnička slika "San Sebilja" na zidu klijenta, 59x35 cm, uz mogućnost izrade i ostalih motiva Sarajeva. Moguće sve dimenzije i motivi po želji.
📩 Upit/privatna poruka.
🌿 "Nije Mehmed mogao, iako je silu p**a pokušao da živi po redu po kojem živimo mi. Vazda ga grizlo i gušilo, vazda ga malo po malo uzimalo, a on vazda šutio ne bi li ga prošlo. Pa bi se sva njegova ašikovanja i sve njegove ljubavi od početka do kraja svodile na isto, na njegove silne pokušaje da korača svijetom koji nije njegov, niti će kada biti. I dugo je mislio da još nije dostigao taj nivo života na kojem žive svi drugi ljudi koje bi sreo pa je rovio po knjigama, pa svijetom putovao, pa se oko sebe okretao i vazda od drugih prepisivao jer nije vjerovao riječima u sebi.
I u svim je tim pravilima i svim tim načinima najteže uspijevao da izmiri u sebi potrebu da se kloni čuda ovoga svijeta: mogućnosti da ti svaki ovozemaljski insan bude na kliku, na dohvat ruke jer Mehmed je htio svoj mali dunjaluk. Htio da gradi za sebe dom i u njeg' da ulaže sve od svoje snage. Htio da postane nešto bolji vjernik, htio i da radi poštenije što može. Od svojih je ruku izučio zanate, na mnoge se vještine nakalemio, vrijedno radio i dobro zarađivao, pa stekao za sebe kvalitetan glas. I govorilo se često, u gradu i na ulicama, u internet dopisivanjima i šapat mahalama, kako još ima jedan dobar momak odavno prispio za kamena braka. Ponegdje se međutim govorilo i o tome da Mehmedu nije bilo pravo da mu žena druguje sa drugim muškarcem, da u takvo prijateljstvo nije vjerovao, da ga je žuljao i vazda mu smetao i klik i lajk i otvoren prozor, i da jednako ni on nije mogao sebi da dozvoli olahko prijateljstvo sa ženom. Neki bi reci da je i zbog toga sve ove godine ostajao sam, a neki bi drugi bili nešto grublji i kitili uz njeg' pogrdne riječi.
Imao je Mehmed samo jednog prijatelja i njemu govorio o svome stanju. A ja slabašan, taj njegov prijatelj, vazda bi se pred njim stidio sebe, vazda pred njim obarao i pogled i čelo i samo ga slušao najbolje što mogu.
Nisam ga kudio, nisam ispravljao, niti sam mu ikad davao savjet jer Mehmed je bio što ja nisam umio. U Mehmedu su stanovale hrabrosti koje nisam imao, istine koje nisam smio sebi da priznam, pa sam se pred Mehmedom skupljao i skrivao, bojeći se da ne odustane od mog prijateljstva. A možda me zato na koncu i volio jer jedini ga ja nisam napadao, niti uvjeravao da ne treba tako. Slagali se ili se ne slagali, volio sam njegovu iskrenost, njegovu starinu, način na koji izgovara goleme riječi i težinu kojom drži do svega što kaže. I vjerovao mi je i zato mi je i kazao za njegovu Eminu i njihov govor.
I kada mi je ispričao šta joj je sve kazao i u pola priče pokrio lice, ja sam pomislio da me se stidi jer ima nešto teško da mi kaže, da ga je možda pogledala grubo i da mu je rekla neke teške riječi. A nije. Nije se to Mehmed krio od moga pogleda zato što je pred njom izgubio čast. To se Mehmed krio jer je pošla suza iz desnog oka u riđu bradu pa je Mehmed razmazao trag pobjegle suze, pa se ispravio i popravio dah. A ja ostao nijem pred njegovom pričom i samo čekao da govori dalje."
Adis Ahmethodžić ✨
🇧🇦
